Kada smo mi zaista srecni
Ovih dana mi se pojavljuje pitanje "srecan si kada sebe prihvatis obakav kakav jesi". Ali zasto je sebe tesko prihvatiti?
Ja sam sinoc vizualizirala svoj stan i snova,i pomatrajuci svoje emocije nisam.osetila srecu pa cak ni zadovoljstvo u onoj meri.I sad ja sebi postavljam pitanje zasto?
Kada o sebi mislimo, da nismo dovoljno dobri, da bi trebali biti jos bolji,kada se osudjuemo,kada tezimo prihvacanju sa strane drugih nijedna izvanjska stvar nas nemoze usreciti. Usreci kratkotrajnk ali onda ponovo upadamo u zamku mora,da je sreca kad imam jos ovo i ono...i tako smo u zacaranom krugu za potragom za srecom.Zato neki ljudi nisu srecni a imaju brdo materijalih stvari.
Kad sam ovo shvatila rekla sam sebi,ja cu onda stalno traziti "srecu" a prava sreca je zaista u nama.Ovu rec sam cula brdo puta i delovala mi izlizana dok ju nisam potpuno osvestila.
Sad imam zadatak zavoleti sebe u pravom smislu, bas onakva kakva jesam.Bez laznih maski, koje sam nosila godinama,bila ono ko nisam.Druzila se sa ljudima koji su isto glumci a da toga nisu ni svestni.I ponovo se setim one moje zlatne recenice"bolje biti sam nego bilo skim".
Ako vam neodgovaraju vasi prijatelji a vi se i dalje druzite s njima,isti ste.Skim si takav si,ziva istina.Ako kazete za svoje prihatelje da su bezobrazni,dvolicni itd i vi ste.Ovo kad shvatite,sto sam upravo ja.Vise nezelite imati u svoj okruzenju. SVA SRECA JE U NAMA!!!