Secanje na detinstvo
Kazu i verujem da je tako,da je nase detinstvo jedno od najlepsih perioda u zivotu.Tek kad odrastemo ovo shvatimo.
Zasto je najlepse?jer je bezbrizno,nemamo briga za buducnost,zivimo u trenutku.To je sustina nase prirode ali brzo zaboravimo jer smo pod uticajem okoline gde rastemo.
Zasto ovo pisem...jer na nekim mestima osecam mir,tada sam povezaba sa bogom.U tom trenutku sam prisutna u tom danom trenutku o nicemu drugome ne razmisljam.
I kako imamo podsvest ona registruje secanje na detinstvo gde sam provodila najlepse dane.To mi se desava kada sam na selu,sav taj miris zemlje,trave,lisca u meni budi snazne emocije i mir u dusi;za tren se vratim u detinstvo gde sam provodila vreme sa babom.Gde god je neka priroda,manje mesto,srdacni ljudi osetim taj mir ....prosle nedelje sam to dozivela i na groblju,mir i tisina,okruzen prirodom...vratilo me na groblje gde du moji preci.Tako podsvest registruje i vrati nas u ono bezbrizno stanje uma.