Zasto smo zaboravili da zivimo?
Misterija zivot... sta je zivot,dali je zivot tezak,kako se ga zivi,dali postoji sudbina,dali postoji pravi put.Sve su to pitanja na koje trazimo odgovor,nekad ga pronadjemo pa se sokiramo,da nije ono sto smo mislili....da su nas pogresno ucili.
Nekad pa i dandanas veruju ljudi da je zivot tezak,da se "moramo"namuciti kako bi tamo u nekom raju "uzivali".Dali je to stvarno verovanje ili nailazenje opravdanja sto zive siromasno.
Zaboravili smo ziveti...mi mislimo,da trebamo materialno obezbediti kako bi mogli da zivimo.Dali je nekome uspelo?Nije niti hoce.
Mi zivimo danas,sve sto imamo je sada....zivot nam.nudi puno toga ako znamo da ga zivimo,nudi nam toliko ako primecujemo.To neznaci,da nemamo zivotnih izazova jer dusa trazi iskustva,kako bi bila mudrija.To neznaci da nemamo planove za buducnost,ali zivimo danas ne za sutra..jer ko zivi za sutra taj i ne zivi...jer sutra nema kraja...dok jos ovo pa ovo pa cu onda ovo....tako se ne zivi,pogresno su nas ucili.To se zove zivot zombija....
Jer ako smo iskreni nikad necemo "srediti sve"pa cemu tezimo ako imamo sve?Nicemu.Tad bi se zivot trebao zavrsiti?!A ne "uzivati"imam sad sve i uzivam?!to ne postoji to je iluzija...uvek ce biti izazova i tome nema kraja.
Mi zavrsavamo ovaj zivot,kad dusa dozivi svoje ispunjenje zasta je dosla u ovo telo...tad zavrsamo ulogu tela u kojem smo bili,odlazimo bogatiji ako smo ziveli zivot.
Neko moze umreti i sa 30 godina a da je ziveo,i doziveo ispunjenje nego neko sa 80 koji je zivotarijo....godine nas ne cine "naziveo"vec sta smo proziveli bez obzira na godine.