Idealizacija zivota
Kad smo bili mali verovali smo u bajke kad smo odrastali i dalje smo negde u podsvesti verovali u nju. Pratili smo glumice,pevace,magazine koji su nam.izgledali "savrseni"i tako zeleli,da budemo sto blizi tom idealu.Zato danas puno srednjeskoloca ima anorekciju i bulimiju.
Ali mi i dalje verujemo u bajku,trazimo.muskarca na belom konju,savrsen zivot kao u.meksickim sapunicama....pa se razvodimo ili ostajemo sami i u kasnim 30 tim godinama.
Onda verujemo ljudima koji glume idealizaciju kako imaju "savrsen"zivot..hvale se kako zive,sta imaju i.mi to poverujemo i stvaramo pritisak sebi kako postici taj ideal.
Onda mislimo da trebamo imati puno novca da bi ziveli bajku,pa zelimo biti manekeni,pevaci,sportisti...jer nam.njihov zivot spolja deluje idilicno.
Pa pomislimo.mozda je do zemlje...da je onakriva sto ne zivimo svoje snove.I uputimo se ka imigraciji,kako bi ziveli svoju bajku....
Kad bi razbili idelitaciju ili iluziju zivota,videli bi da zapravo mnoge stvari koje mi zamisljamo u stvarnosti su poptpuno drugacije,i kad to shvatimo imamo osecaj kao da nas je lupio samar i mi smo konacno progredali i probudili se.
Gde se najvise poznaje
1.Kod mladjih ljudi gde su.jako mrsavi
2. Prate modu,ne usude se izaci na ulicu a da ne bi bili tip top
3.Menjaju cesto partnere ili su sami veci deo zivota
4. Ne zele da odrastu,plase se odraslog sveta...
Itd