Citam knjigu od Isidore Bijelice "sama"i kako obicno ide privlacimo kakve su nam misli.
E sad ovih dana i meni se postavlja ovo pitanje...Zasto neki prolaze tezi put,zasto neki imaju teska zivifna iskustva,zasto se neko rodi bogat a neko siromasan,zasto je neko ruzan neko lep,zasto je neko gladan a neko sit?
Komplikovana umska pitanja...zasto ovo zasto ono,nema kraja...
Dali ovaj zivot ima smisao tako sto prolazimo kroz razlicita izkusenja da bi sr nesto naucili o zivotu.Uvek me fascinira koliko malo znam sta je zivot..kad naletim na ljude koji su puni osudjivanja ili meni se ovo nemoze desiti jer zivim"po pravilima zivito".Dali on stvarno postoji ili nam je to um nametnuo?
Nekad se pitam kako bi svet bio jednostavniji da svi stanemo za tren i osvrnemo se na prosjaka koji prosi ,da ne bude ono sta me briga sto mu je tako;sam si je kriv...
E to sam ja napravila ovih dana,naprosto kad sam videla nekog ko kopa po kontenjeru ili prosi..zapitala sam se...kako li je njemu?Dali.iko sanja da moze biti prosjak?Prelila me suosecanjost do ljudi pored kojih sam nekad samo prolazila i osudjivala?!Vauuu...koja svest o zivotu.
Ja bi najradije pomogla takvima...samo nisam sigurna dali je pomoc dati.mu koji dinar?To je kratkotrajno neresava sa tim.nista?!Covek mora doci do spoznaje da mu je potrebna pomoc i zatrazit je,kako izaci iz toga...
CEMU SVE ovo zapitam se...igra zivita sad si gore sad si dole,sta zeli da nam kaze...kako smo veliki ili kako smo mali,pa nista neznamo a mislimo da sve znamo...
Ima ljudi koji su otvoreni za nova seznanja i ti su otvorenih srca a i ima i onih koji gledaju uzko tako je i gotovo,daju utisak da sve znaju a u stvari nista neznaju?!
Kad bi bilo vise razumevanja i manje sebicnosti pre bi shvatili igru zivota.Svi smo mi negde u sustini povezani!