Sredjen zivot
Svi jurimo,da postignemo zeljene ciljeve sto pre, da bi kasnije "uzivali".Da zavrsimo skolu, nadjemo posao, udamo se ili ozenimo, imamo stan ili kucu, kola, dobijemo decu...radimo,kuca posao ;posao kuca izmedju godisnji i tako iz godine u godinu...cekamo penziju,da mozemo konacno,da se posvetimo stvarima za koje nismo imali vremena dok smo bili mladji.Idlicno zar ne?
Ja nekad pomislim,tako mnogi zive godinama i cekaju trenutak,trenutak ko ce jim platiti i naplatiti zrtvu zivota?!
Zar je stvarno tako zivot zamisljen?Meni ovo nimalo ne deluje idilicno...neko bi rekao, a to je tako?Neko nema ni pola od ovoga?!
Malo ljudi se usudilo ziveti drugacije,malo to su oni koji su rekli idem izvan ovih ovira nesto da probam,idem ziveti onako kako ja zelim,idem da probam,verujem u sebe da cu uspeti....
To su ljudi koji zive iz dana u dan,njima je posao uzitak,zive onako kako oni zele,nema onog "moram"ne cekaju penziju,ne cekaju bolja vremena...samo su se usudili biti ono ko jesu!