Pusta srpska sela
Gledajuci danasnju emisiju "sasvim priridno"pobudile se u meni emocije.
I ja sam kao mala odlazila babi na selo.To nije bilo urbano selo vec staro planinsko selo,gde se islo po par kilometara u skolu peske,prodavnica daleko;sve daleko sto je licilo na civilizaciju.
Kad si bio mali i jos pre rata u Bosni odlazio kod babe,bilo mi zanimljivo.To su bili skromni ljudi spolja a u unutra jako bogati.Drzali su se tradicije opanci,marame,prsljuci itd,hrana domaca,zivotinje hranile se zdravom hranom.Ljudi dobri,posteni,radni.
Vasputani,da je rad cenjen i dobar.Zemlja donosi kuci hleb,od zemlje se i zivelo.Zato su i ziveli pojedini dugo,daleko od stresa i zagadjenja.Selo je imalo dusu i prirodu. Pogodno za starije ljude i one koji vole prirodu a imaju penziju.Nazalost za mlade nije bilo buducnosti pa su zato i napustili.
I tako gledam ja emisiju i kaze Jova dolaziti cu a jos jer selo ima dusu. Nego se zabrinuo koga ce zateci posto je ostalo jos malo ljudi.I setih se znam kako je to bila sam svedok,kad su odlazili oni stariji ljudi koji su jos bilo.
Tako je pre skoro tri godine umrla i moja baka,i pre neki dan strina od calta i selo je sa njom umrlo.Zalostno,nema vise onih dobrih ljudi,ostaju samo uspomne i zahvala sto sam imala upoznati,tako dobre ljude.Bez obzira sto sam se ja u pubertetu svog porekla stidela sad znam,da sam imala bogastvo koje nisam primecivala.Bogastvo koje se nemeri novcem vec toplinom i ljubavlju.