Ego ljubavi
Ego,svi mi imamo ego...ego osudjuje,ego misli da je upravu,da je bolji,pametniji od ostalih...
Drugi ljudi nam sluze kao ogledalo....sve sto vidimo u njima zapravo smo to mi.Nase osude,nase neodobravanje...
Zato svi negledamo na istu stvar.Ego nas uvek uverava da je neko trebao ovako onako bolje itd.Kad gledamo dusom onda razumemo nekoga zasto je tako postupio,neosudjujemo...
Nikad necemo naci mir ili ego ljubavi ako nas bude vodio ego.Nikad!
Naci cemo mir,tek kada budemo na istu stvar koja nas je ranije nervirala gledali potpuno drugacije iz ega ljubavi.
Svi tezimo tom stanju...zato kupujemo,zato mastamo o tom famoznom danu kada cemo napokon uzivati kada nam se sve kockice posloze u zivotu...ali to se nikad ne desi.Zasto?Jer nije svrha zivota u tome...mozda nam neke stvari sluze ali nisu uslov za srecu kao sto nas je ego ubedio
Znate coveka koji je bogat i kaze...nisam srecan?Pobogu zasto?Covek ima sve.Sve da ali spolja.Nije sreca spolja vec iznutra...ali da bi to shvatili treba nam nesto vise iskustva,da bi poslozili neke stvari u glavi zasta sta sluzi i kako se postize sreca.
Ego ljubavi je stanje prisutnosti,prihvacanje sebe bas onakvim kakvim jesmo i prihvacanje drugih da su ono sto jesu.Tome stanju svi mi tezimo ali ne postizemo iz gore navedenih razloga.