Razgovor za posao
Obicno je u narodu misljenje barem iz mog okruzenja,kako je kriza,posla nema i da treba da se prihvati "bilo sta"kako bi se prezivelo.Samo da se radi bice bolje "jednog dana"...cesta recenica.
I danas jedan moj poznanik otisao na razgovor za posao.Postavili su mu pitanje zasto vec pola godine neradi?Na sta je on odgovorio ": Zato,jer ne zelim da radim za malu platu".Kaze njemu poslodavac i ovde nudimo minimalnu platu a za koliko bi ti bio spreman raditi?Ispod odredjene cifre koju necu da navedem jer nisam iz Srbije.Poslodavac mu odgovori ; PAMETNO!
Kako moze neko,da napreduje u zivotu kad sebe i svoj rad ne ceni.Plata je odraz drustva koliko mi cenimo svoj rad;dokle god prevladava "vecina"misljenja daj sta das,samo da ima se posao,samo da je redovna,da radim za bilo sta.Nece se menjati.Niti ce vas ko na poslu ceniti...pa koga na poslu cene,onog sto cuti i radi?!Ne bih se slozila.
Kome vise daju da rade?Onome sto se izvlaci ili onome sto prihvaca sve.
Treba se znati postaviti za sebe,traziti povecanje plate,traziti bolji posao,teziti poslu gde se osecamo ispunjenim a ne da idemo sa mukom i kad ce kraj radnog vremena.
Ali danas je drugacije...mi smo dozvolili to drugacije ne cenisi sebe!!!!